Kraj jednog bloga, jednog konkursa i jedne borbe s vjetrenjačama

Meni je 2016. donijela bezbroj lijepih stvari.

Testirala me na million načina.

Neke testove sam prošla, neki me opet čekaju. Pitanje je kako će završiti. Nisam spremna i ne znam kad ću biti.

Isto tako nisam bila spremna za CC bloggers network konkurs. Ali sam se prijavila iz znatiželje.  Nagradu na nečem sam osvojila samo jednom – imala sam sedam godina, riješila sam neki rebus i dobila “Čovječe, ne ljuti se” na kućnu adresu. True story.

To je meni bilo obavještenje da sam baš ja iz cijele BiH izabrana da budem dio ove priče. Nagrada.

Ako me pitate da li sam je zaslužila, reći ću vam: “Naravno”, a ako smo baš dobri, objasniću vam da je bilo mnogo boljih blogova koji to stvarno jesu, da je bilo ljudi koji se tom pričom ozbiljnije bave, da je bilo sigurno ljudi koji stanu u kocku zvanu “bloger” više nego ja, jer ja uvijek štrčim. Ali da mi je beskrajno drago što sam to bila baš ja.

Tih 12 mjeseci pisanja pod pokroviteljstvom Coca Cole, s koje sam se u tom nekom periodu i “skidala” (pa je pila krišom i od same sebe), donijelo je toliko toga dobrog, što nema veze s klikovima, lajkovima, pregledima.

Screen Shot 2017-03-16 at 08.56.00

Taj konkurs je u moj život doveo ljude poput Marije, Dragana (kojeg sam i prije toga čitala i duboko poštovala), Aleksandre, Ingrid (čije sam knjige prije toga čitala), Angelinu (pa kad je vidim na TV-u kažem: “To je moja drugarica sa konkursa”) i druge divne ljude čije sam tekstove čitala (i iz njih učila).

Taj konkurs je pokazao koliko su granice besmislena stvar i da, bez obzira na jezičke varijacije, mi se međusobno vrlo dobro razumijemo, dijelimo iste probleme, strahove i ambicije i o njima i pišemo.

Taj konkurs je pokazao i smjer u kojem će se marketing morati kod nas, tek sad, još brže kretati.

Taj konkurs je meni pokazao koliko mogu kad hoću i koliko ne mogu, a to je još važnije.

Zato je upravo ovo posljednji Krempituškin tekst. Jer iako sam mislila da mogu, ne mogu.

Jer ja nikada neću biti sjajna kao, recimo, Jovana ili Nada ili Jelena. Jer blog kao takav i njegov uspjeh nisu među mojim ciljevima.

Jer nikad od mene uticajni bloger, posebno što se tako danas svi zovu.

Jer sve traži vrijeme, a ja ga (tek sad) nemam. A površno bavljenje bilo čim nije dio mog CV-a.

Krempituška je donijela mnogo lijepih i ružnih stvari svojim postojanjem.

I potpuno je u redu da se s krajem njenog najljepšeg perioda i ona završi.

 

 

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria . Ukoliko želite pročitati tekstove mojih kolega iz Srbije, Hrvatske,  Crne Gore i Makedonije, koji su takođe dio CCNBA učinite to ovdje .