Jesen stiže, očekivanje moje, ja se ne opametih

Posted on

U inboxu mi jedno 20 različitih mailova različitih sajtova sa istom tematikom: Kako da budete produktivniji. Moja podsvjest mi već devet mjeseci (ma i duže) govori kako sam neorganizovana, kako mi vrijeme curi, kako moram i ovo i ono, a nisam, kako me čeka ovo i ono, a nisam stigla, kako me trebaju ovi i oni, a nisam im se javila.

Nisam i moram.

loline none

Šta ćemo ako neću i ako ne mogu? Kad je prestalo biti dozvoljeno da nešto ne možeš?

Ne bih ja ni skontala koliko sam u tom alarm raspoloženju, mada kucam kao bomba koja će implodirati više nego neki sat, ali nema veze, da drugarica Lana, književnica koja tako lako riječima da neki život, nije napisala petnaestak rečenica o tome kako joj treba to da ne radi ništa. Da prosto postoji. I da treba da prestanemo da se osjećamo krivima zato što nešto ne možemo.

Ko kriv? Ja? Da, ja. Svaki dan, svakog trenutka za nešto sam sebi kriva.

Kriva, jer danas nisam stigla da napravim ručak, a Goran baš voli kad ja kuvam.

Kriva, jer sam ostala na poslu duže 14 minuta (da, gledala sam na sat), a mogla sam tih 14 minuta da Loli pjevam: “Taši, taši, Tanana i svilena marama” pa da se ona smije sa tih svojih šest zuba.

Kriva, jer imam bar tri osobe s kojima mi se pije kafa, ali nemam vremena ili sam prosto nesposobna da ga nađem.

Kriva, jer za sebe nisam uradila ništa mjesecima.

Kriva.

Ko me okrivio? Pa, ja, kako ko?

iris ljubav

I zato imam plan do Nove godine koji ću predložiti i vama. I znate šta je sjajno s njim? Pa ispunićete ga i vi!

Imam plan da ne planiram. Ništa. Nijedan dan. Imam plan da vidim šta Lola i Goran, Brana, Aljoša, Iris, Jelena, Anita, Milica, Ljilja, Žana, Sara, Siniša, Pero, Milica, Jelena, Savo, Nenad, Melisa, Buba, Saša, Vanja planiraju. Pa da možda i ja budem dio tih planova.

Kako ću ja to?

Lijepo. Ustaću svako jutro i krenuti redom, od dva najdraža poljupca u dvije omiljene ćelave glave pa preko osmijeha cura i Siniše u redakciji do popodneva koja će me već odveti nekom i nečem.

Da ne fotografišem, da ne gledam sebe u ogledalu onim optužujućim “Opet nešto nisi stigla” pogledom.

foto

Da ne kuvam na brzinu i na silu, sem ako mi se taj dan to ne bude baš radilo.

Da ne uzimam onoliko posla koliko ne mogu da obavim, samo zato što za trideset godina nisam naučila da kažem: “Ne mogu” i “Neću”.

Da kažem ljudima da ih volim i da ih podsjetim koliko su sjajni i važni.

Da čitam. Gledam. Slušam. Uramim slike. Složim albume. Sašijem haljine. Preslušam albume. Proslavim propuštene rođendane.

Jer ne mogu više da mislim da mogu, kad ne mogu. Da se takmičim sa samom sobom, kad sam već pobijedila. A i ti si, znam ja.

Moj jedini plan za ova tri mjeeca do Nove godine je da naučim da dišem i da nastavim da volim. Je l’ da da ću uspjeti?

Hoću. Jer bol u želucu kaže da hoću. Jer malaksalost kaže da moram. Jer smanjen apetit šapuće da mogu. Jer moj jedini plan može i mora biti da živim.

Očekivanje moje, jesen stiže, ja se ne opametih. Ali hoću. Obećavam.

 

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria . Ukoliko želite pročitati tekstove mojih kolega iz Srbije, Hrvatske,  Crne Gore i Makedonije, koji su takođe dio CCNBA učinite to ovdje .


Kako da zaposliš sama sebe?

Posted on

Brojke su nemilosrdne. Preko pola miliona ljudi u BiH je nezaposleno. Procjena je da taj broj raste nevjerovatnom brzinom, čak i dok vi čitate ovaj tekst. Jeste li i vi među tih pola miliona?

Zaposlena sam od svoje 18. Od prevođenja i pisanja seminarskih i maturskih lijenim, a imućnijim učenicima, preko cvjećare, rada na televiziji i sve do marketinške agencije. A preda mnom je potpuno novi izazov koji će označiti početak skroz novog poslovnog perioda.

Da li biste to nazvali srećom? “Blago njoj, ona ni ne zna kako je biti nezaposlen”. Nije to sreća, to je neodustajanje.

Da je vrijeme da se sama pozabavim svojim zaposlenjem shvatila sam kad sam prilikom jednog odlaska u Banjaluku na fakultet, nakon vikenda provedenog kući, od oca dobila 10 KM, uz rečenicu: “Evo, ćeri, toliko ostaje i meni.” Prvo sam “proširila” glas da mi pisanje ide, ubacivala se kao vegeta i gdje mi nije mjesto s rečenicom: “Evo, napisaću ti ja taj maturski! Ma može za 24h!” A onda je došao Đurđevdan, lokalnoj cvjećarki je trebala pomoć i ja sam rekla: “Evo ja ću!” I ostala tu skoro godinu dana. Tako je došao i konkurs na ATV-u za novinara. Opet sam rekla: “Evo ja ću!” Nikad se do tada nisam bavila novinarstvom, nisam imala iskustva, a kamoli pojma u šta se upuštam. Vrlo hrabro sam se pojavila noseći CV (na jednoj stranici) odlučna da dobijem taj posao. Neću ni reći da je konkurs već bio završen. Ali i da sam dobila posao koji je jedno od najdivnijih i najnemilosrdnijih iskustava u mom životu.

To je priča o onome šta sam dobila, a šta sam izgubila? Slobodno vrijeme, spavanje do 12 u studentskim danima, prisustvo predavanjima, neke interne zabave, jer sam radila i po 12 sati. Tu i leži ključ problema. Ljudi mojih tadašnjih godina, ali i sadašnjih, teško se odriču sopstvenih komoditeta. Tako nas uči današnjica. Ti si sebi najbitniji. Jeste, treba ti posao, ali samo sad imaš xx godina, nek ti tata da 10 KM, kao da je važno, važno je da se zabavljaš.

Gledam kako se po internetu zbijaju šale (ma i sama ponekad podlegnem tom trendu) na temu Nails, Dekupaž, Parfemi, profila, jer sram ih bilo, kako su se samo sjetile da tako iskoriste internet i zarade neki novac. Naravno, blogeri su takođe izvor inspiracije za online šaljivdžije kojima je sve smiješno. Ali evo, Coca Cola konkurs za blogere, koji je ove godine odabrao Krempitushku da piše u ime Bosne, dokaz je da vas neko može plaćati da radite ono što volite.

24698672292_f94f871087_b

Naravno, ima i onih drugih, koji bi radili odmah sutra, ali ne znaju odakle da počnu. Da sam ja vi i da mi je potreban posao, ja bih uradila sljedeće:

Papir ne izlazi iz mode

Sjela bih i napisala šta su to moji afiniteti, u čemu sam dobra, čime bih voljela da se bavim i da li znam išta o tome. Kad je to sve na papiru, lakše se razmišlja. Realnost je dobar drug. Ako se na tom spisku nalaze zanimanja kojih ima već previše, koja nisu realna na našim prostorima, za koja su potrebna veze ili trocifrene cifre u nečijem džepu – piši propalo odmah. Nema tu mjesta za nerasploženje, to je realnost. Ideš dalje. Uvijek je važno da ideš dalje.

Više glava je pametnije od jedne

Ako se na tom spisku nalaze zanimanja za koja postoji realna osnova da bi mogla postati vaš izvor primanja, go for it! Razgovarajte s ljudima iz vašeg okruženja koji se bave sličnim poslovima, naučite nešto iz ragovora s njima, slušajte ih, ne pričajte vi mnogo, primajte njihove savjete i primijenite tačno onoliko koliko vam je potrebno. Sami ne možete ništa, ne zavaravajte se.

Plan je plodna zemlja svake akcije

Džaba sve ako krenete kao grlom u jagode. Plan. Na papiru, računaru, telefonu, nije bitno gdje. Važno je da imate plan koji ima cilj. Jer u suprotnom nit’ znate da li ste pošli ili došli.

Uzmimo za primjer da ste dizajner. Nezaposleni dizajner. Kako bi vaš plan mogao da izgleda?

1. Raspitati se da li agencije/firme, kojima je potreban dizajner, imaju konkurs za takvo radno mjesto

2. Raspitati se kako se kreću cijene dizajniranja osnovnih materijala (onih koji su u širokoj upotrebi)

3. Prijaviti se na freelance sajtove koji imaju globalni domet (Preporučila bih Upwork, Toptal, Elance i Freelancer)

4. Razglasiti među širim krugom ljudi, u kojem se krećete, da tražite posao (super je ako među njima ima dizajnera, a ima sigurno)

5. Ako prve četiri tačke ne daju NIKAKVE rezultate, uzdati se u se i u svoje kljuse iliti:

Kreirati Facebook stranicu, uraditi nekoliko fantastičnih radova koji pokazuju svu raskoš vašeg talenta, uložiti u Facebook promociju (to je investicija u vašu budućnost) i raditi na toj Facebook stranici kao da vam je ona posao. I strpljivo sačekati da se neko “upeca”

6. Ukoliko tačka 5 bude vaš odabir, razmislite o tome da dizajnirate pro bono za neku organizaciju koja ima dobar domet (usluga za uslugu). Dobar glas daleko se čuje.

Ovakva vrsta akcionog plana primjenjiva je i na druga zanimanja. Posao ne pada s neba i neće niko doći na vaša vrata da vas zaposli, vjerujte mi. Naravno, možda vaša sreća može biti i član familije koji ima firmu, a ima slobodno mjesto za vas. Ali, vjerujte mi, ako vi ne znate/ne možete/niste za taj posao koji vam rodbina nudi, bolje je da ga ne prihvatite. Sve na silu ugurano, kad tad ispadne samo.

A ako ništa od ovog ne upali, učite. Važno je da negdje u glavi imate odgovor na pitanje šta želite da budete kad porastete i da učite konstantno kako biste to postali. Nemoguće je da je nešto nemoguće i to je jedino nemoguće. Sve ostalo se može desiti, ako date sebe za nešto u šta vjerujete da je vaš put, da biste zauzvrat dobili ono što će vas učiniti još boljima.

Kao motivaciju i dokaz da sam u pravu, izabrala sam nekoliko ljudi/poslova koje biste mogli da analizirate kako biste shvatili da je samozapošljavanje realno, a koji su dio mog svakodnevnog života.

1. Salatica – Zaposlena u državnoj upravi, svjesna nezauzetog prostora u segmentu zdrave hrane, uhvatila se kuke i motike, učinila zemljoradnju seksi poslom i sad svi hoće njenu Salaticu. Predivan primjer povezivanja offline i online svijeta. Ona svojoj salatici pjeva, hrani je samo prirodnim stvarima i možda ta salatica nije najukusnija na svijetu, ali znam da ako je ona jede i daje svojim najbližim – odlična je i za mene

12342804_1657347341184669_1878825004578807878_n

Za više info: Salatica

2. Minty – Modni brend koji je rastao sa svakim novim komadom odjeće. Iza njega stoji pravnica koja volontira u sudu, a koja dizajnira, traži materijale, šije i održava FB stranicu. Od svakog dizajniranog komada pravi samo tri primjerka i kolekcija se, nakon objavljivanja, rasproda u rekordnih dvadesetak minuta. I ja imam nekoliko komada koji su mi posebno dobro poslužili u trudnoći.

10389997_1542812542598161_3788828103417850850_n

Za više info: Minty

3. Puppy eyes – Iza ovih nevjerovatnih slika stoji divna Nataša. Njene slike su jedine umjetnine u mom stanu i kupovinom njenih slika investirate u njen daljnji razvoj, jer ona uvijek uči. Slika portrete po narudžbi, izrađuje bookmarkse, a možete kupiti i neku od slika iz njene Facebook galerije. To su najljepši i najoriginalniji pokloni. Najviše volim portret mog muža i mene sa svadbe, jer smo viđeni njenim očima još ljepši.

10246816_663929440338771_996443314992503628_n

Za više info:Puppy eyes

4. Make up by Anita Marjanović – Jedna od najbližih osoba u mom životu, ali i najupornijih. Počela je da šiša tuđe glave još sa 18, ali to nikad nije stvanro voljela. Šminkanje (i sve što ima veze s estetikom) je njena ljubav. Količina truda uloženog u učenje, pronalaženje načina da se dođe do najboljih šminkera i od njih uzme znanje, odricanje od svega zarad investiranja u ono što voli – tako se postaje najbolji.

10525834_358722804277116_6448972903013516078_n

Make up by Anita Marjanović

Imate takve primjere i vi oko sebe, znam. Gledajte u njih, a ne u brojke sa početka teksta.

 

 

Ovaj tekst je dio projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria . Ukoliko želite pročitati tekstove mojih kolega iz Srbije, Hrvatske,  Crne Gore i Makedonije, koji su takođe dio CCNBA učinite to ovdje .