Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Danas. A šta sutra?

Posted on

Meni je tužan Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Tužan, jer se uglavnom samo danas o tome priča na sav glas. Tužan, jer njega obilježavaju razne organizacije, dok žene kojima je posvećen moraju da ćute. Tužan jer ukazuje na to kolike su razmjere tog problema koji dobija svoj Međunarodni dan. Samo jedan dan.

Beskrajno je teško pomoći ženi koja se nalazi u situaciji u kojoj ona dobija batine od čovjeka kojeg je izabrala da bude njen saputnik. Mislila je, u sreći, ne u bolu, i to samo njenom bolu.

Vrlo često se radi o situacijama u kojima čak i njena porodica govori: “Sigurno si ti kriva, ko zna čime si ga naljutila.”

A šta sutra? Šta kad na Facebooku više ne bude fotografija manekenki koje su plaćene da im neko našminka modrice kako bi kampanje vjerodostojno predstavile problem? Šta sutra kad priču o udaranoj ženi, zamjeni priča o nekoj koja je skinula više nego je obukla? Čega je sutra Međunarodni dan?

Moja nekadašanja dobra prijateljica prolazila je kroz pakao zvani “Muž koji misli da je Atila bič božji”. Izvinite, ali niko nema pravo da tuče nikog, pa ni roditelj dijete, a kamoli muž ženu. Udaranje je znak slabosti.

Prisustvovala sam sceni u kojoj policajac dolazi na uviđaj i postavlja njoj neka idiotska pitanja navodeći je na to da ona kaže:”Da, ja sam kriva. Moj muž je osoba koja je toliko divna da zaslužuje da svoje frustracije istresa na meni.” Nije to rekla. Samo je plakala. A on joj je na kraju rekao: “Razmislite, gospođo, još jednom. Taj novac koji ćete dati sudu, bolje da sinu kupite patike ili torbu za školu. Što vam to treba? Smiriće se on.”

Nikad se nije smirio. A ona je smogla snage da ode od njega. Samo zato što je ona tako odlučila. Nikakva propaganda, nikakve kampanje, nikakvi Međunarodni dani tu ne pomažu, ako traju samo jedan dan.

Moj jako blizak član familije (članica mi svuči glupo) sama je preda mnom pravdala idiota od čovjeka s kojim je živjela u vanbračnoj zajednici. Krila modrice dugim rukavima u po ljeta, i smijala se tek da bi mene uvjerila da ne treba ja da idem da mu slomim kosti i platim doktorima da mu ih sastave pogrešno. Čak ni njen roditelj nije učinio pravu stvar. Nije joj bio podrška. Opijao se i galamio pred kafanom kako će on njemu pokazati. Niko mu nije pokazao. Ona je otišla od njega, kad ga je posao poslao na drugu stranu. Stvorila se prilika, ona je iskoristila. A možda bi zauvijek pristala na to kao na neki njegov uvrnut izraz ljubavi. Uši su joj bile modre. Njenom glavom udarao je od pod. Ljubav na nasilnički način.

Tim ženama, kao i svim ugroženim grupama ljudi, treba podrška. Treba neko ko će im dati snagu da donesu odluku koja dugo kuva u njima. Znaju i one da to nije normalno. Znaju svaku noć kad legnu pa ih boli sve na svakoj strani. Ali se boje života poslije. Boje se osude, boje se sramoćenja familije, jer Balkan je ovo. Boje se djeteta kojem će sutra morati objasniti da osoba koju treba da vole, jer im je otac, je ista osoba koja je tukla osobu koju oni vole najviše na svijetu, njihovu majku.

Uče nas da ono što se dešava u porodici, ostaje u porodici, pa čak i ako je nasilje u pitanju. Kolektivna promjena svjesti nam treba. Čak i neki od vas koji čitaju ovo su pomislili u situacijama u kojima su slušali o ženama koje doživljavaju nasilje, da su one možda to i zaslužile. Takva smo mi vrsta. Osudimo prije nego skočimo.

Treba nam edukacija. Od policajaca koji imaju prvi kontakt sa tim ženama koje se i usude prijaviti nasilje, jer su oni prvi koji razgovaraju s njima nakon mentalnog sloma, preko medija koji izvještavaju o tim temama, do škola u koje idu djeca koja su to sve gledala. A za edukaciju treba prvo shvatiti da nešto o nečemu ne znaš, pa pristati na učenje. “Ko? Ja da učim u ovim godinama? Pa mene je život, moj sine, sve naučio. Znam ja sve.”

Do it like you really mean it. Ako poznajete nekoga ko trpi nasilje u porodici, budite joj drug/arica, riječima koje ne osuđuju, nekim malim, jasno razumljivim, dajte do znanja da je novi život moguć. Da ima ljubavi i poslije kliničke smrti prebijenih emocija. Da nisu same na ovom svijetu koji se svakom temom bavi najviše sedam dana. I da je odlazak psihologu nakon trauma, jednak odlasku otorinolaringologu kad te uho boli. A ovo društvo već dugo boli uvo za sve.

Obe žene iz moje priče su danas dobro, barem izgledjau tako, ali posljedice na njihov emotivni i privatni život su vidljive. Ne, neće ići psihologu, jer mogu one to same. Ne, neće pričati o tome što se desilo, jer zašto evocirati to, bolje to zatrpati u podsvjesti pa imati noćne more, lajv prenose prošlosti.

A mi, dame i gospodo, valjda ćemo se sjetiti ovog problema i drugim danima, ne samo 25. novembra. Sretni nam oni dani u kojima nijedna žena ne dobije batine.

I za kraj, malo neobrađene, nefotošopirane, sirove svakodnevice od strane Milkice Milojević, Euroblic.


Žensko ludilo na slovo PMS

Posted on

Imala sam baš nešto malo godina kad sam se prvi put susrela sa osmoglavom aždajom koja umije da bude i umiljata. U narodu poznatija kao PMS. Poznata po tome što je žene priznaju i nadaju se muškarcima koji će uspjeti svaki mjesec da je eutanaziraju, a muškarci pojavu PMSa karakterišu kao izmišljotinu.

Bilo kako bilo, riješimo dileme jednom za sva vremena. Dame i gospodo, PMS postoji.

PMS je ono kad ni GPS ne pomaže koliko se pogubiš. – @pearsawfly

Kad me prođe PMS pokušam da se samoanaliziram i doskočim mu sljedeći mjesec sa pametno smišljenim planom jer ga poznajem. Ali ne. Ne poznajem ga. Ili ne poznajem sebe.

PMS je ono kad hoćeš, a nećeš, mada si mogla, iako nisi sigurna i ako te još neko pita popizdićeš, a ako te ne pita rasplakaćeš se jer te zanemaruju. To su oni trenuci kad bi voljela da pojedeš Alisin kolačić za smanjivanje i sakriješ se u rupu nekog miša pa da zajedno dijelite sir. Ali bi, ako je ikako moguće, voljela da dobiješ i Alisin kolačić od kojeg se raste pa da cijelom svijetu pokažeš ko si i od čega si sastavljena. Nevjerovatno je koliko te to psihofizičko stanje etiketirano sa tri slova dovodi u stanje prevelike naglašenosti svega. Od grudi koje iskaču iz grudnjaka, do srca koje iskače iz grudi.

PMS je psihofizički rolerkoster – ne prilazi. @organvlasti

PMS je ono kad si neuračunljiva, ali bi voljela da se sabereš s nekim dok te PMS ne oduzme. PMS je kao koktel pun alkohola za koji ne znaš hoće li te opiti ili ubiti. Tih nekoliko dana traje kao sto godina samoće. Natjera te da se preispitaš hiljadu puta, rezervišeš termine za sve plastične operacije, zaprosiš prvog frajera na ulici i uzmeš sladoled sa 12 kugla pa ne obrišeš nos kad upadne u sladoledno brdo. PMS je glad koja je sita, naspavanost koja zjeva, suva suza, osmijeh koji se ne čuje, zagrljaj jednom rukom, uzdah teži od slona, samoća koja traži pažnju. PMS je sva ženina krhkost i sva ludila s kojima mora da živi svakodnevno pa jednom mjesečno mora da ih pusti na igralište u pjesak. Pa im, kad odlaze, kad PMS prolazi, redovno recituje Popu i “Vrati mi moje krpice.”

Ja mislim da će moj PMS jednog dana nekog da rokne. @magdajanjic

A znam ja i žene koje tvrde da nemaju PMS. Da to njih ne dotiče. To su iste one za koje nisi siguran da su ikad plakale jer sva svoja toliko ljubomorno čuvaju da ih i od sebe sakriju. To su one uvijek ispeglane, sređene, žene sa tetoviranim ISO standardom koje se lome i krše kad se sva svjetla pogase i ni same sebe ne vide. I one imaju PMS samo su u fazonu “šta vas briga za moje slabosti?”.

Ljubav prema ženi je na najvećem testu tokom PMS-a. Ako je u tom periodu voliš, volećeš je zauvek. @hedonizammm

Koliko god komplikovano to troslovno stanje (ili sranje, kako vam je draže) izgledalo uputstvo za preživljavanje tih nekoliko dana je jednostavno. Prejednostavno. Žene, ne pokušavajte da ga kontrolišete. Nemoguće je. Poenta je pokušati se okružiti ljudima koji vas zaista vole. Onima na koje ste pomislili kad ste pročitali “zaista vole”. Pa nek su njima Bog i ostala mitska boća na pomoći.

Muškarci, volite nas. Recite da smo lijepe, iako tih dana baš i nismo jer od haosa u glavi nismo u stanju da mislimo na haos na sebi. Zagrlite nas češće nego što to radite inače jer ćete jedino tako spriječiti (samo)ubistvo. Poslije treće čokolade, donesite i četvrtu i nemojte NI SLUČAJNO spomenuti da smo riječ na d. Ako galamimo, ćutite. Pa minute ćutnje preračunajte u orgazme koje ćemo otplatiti kad se vratimo sebi.

PMS je test ljubavi prema ženi. Ko voli ženu tada, voli je uvijek. @aleksa21

Volite li vi svoju ženu?