Zašto nisam hejter?

1. Zato što situacije koje hejteri često hejtaju su situacije u kojima su se sigurno i oni često nalazili, samo im je pamćenje kraće od jezika.

2. Zato što sam daleko od savršenosti i ostavljam sebi prostor za grešku, pa otkud mi pravo da hejtam tuđu grešku kad će se kad tad dogoditi i moja?

3. Zato što je kritika koja u osnovi ima samo potrebu za galamom, omalovažavanjem učinjenog i slično, besmislena, neosnovana i umarajuća.

4. Zato što, da bih bila dobar čovjek sebi moram pokušati da razumijem druge. Ma kako to ponekad nemoguće izgledalo.

5. Zato što ne poznajem sve ljude na svijetu i nemam pravo da donosim sud o njihovim djelima bez da znam šta se u pozadini nečeg što su napravili, a što je postalo predmet opđtenarodnog hejta, nalazi.

6. Zato što nemam vremena za zamaranje tuđim životom jer ni svoj, poslije 27 godina, nisam u potpunosti dovela u red.

7. Zato što sam i sama često bila predmet neistinitih priča i imala potrebu da idem od čovjeka do čovjeka i da mu objašnjavam “da to nije tako kako ljudi pričaju” i to me je koštalo mladalačkih eobnovljivih živaca.

8. Zato što se ne usuđujem da prva bacim kamen.

9. Zato što samoj sebi dugujem mnogo lijepih dana u životu. A hejt i lijepi dani se poništavaju međusobno.

10. Zato što je ćutanje prelijepa aktivnost.

Pokušaću to da objasnim na konkretnom primjeru. U našoj sredini živi djevojka za koju muški pol kaže da je !lijepa i zgodna”. Djevojke, da li od ljubomore ili ne znam čega, se ne izjašnjavaju. Nisam imala priliku da se često srećem s njom pa mogu samo reći da je prijatne spoljašnjosti. Ljepša od prosjeka. Sudeći po njenim djelima, ili bar onome što je do mene dolazilo, djevojka je imala jedan cilj u životu: Da postane popularna na osnovu svog stasa i ljepote.

Komentar 1: Ko smo mi da osuđujemo ciljeve drugih u životu i otkud uopšte znamo da su naši ciljevi ispravni? Ispravan životni cilj definiše smao količina zadovoljstva koju ispunjenje toga donese. 

U maloj sredini kao što je Banjaluka, koju bih se usudila nazvati provicnijom, uspjesi se teško praštaju. Bilo kakvi. Elem, ta predmetna djevojka je u gradskim pričama predstavljala osobu koja je seksualno vrlo aktivna i osobu koja je fan plastične hirurgije. Dogodi se to da je ona u ispunjenju svog cilja uspjela. Njene, malo slobodnije, fotografije izašle su u magazinu koji voli slobodnije ljepote.  U tom magazinu ona je okarakterisana kao predstavnica ljepote cijele naše države. Sigurna sam da je zbog toga bila izrazito srećna.

Naravno, uslijedili su komentari: kurva, vidi je, skinula se gola, Bože, koliko je glupa i sl. (ne ulazi mi se u citiranje ni parafraziranje).

Zašto? Zašto su ljudi nesposobni da prihvate činjenicu da je njen cilj bio upravo to fotografisanje? Zbog čega? Šta tebe, mali obični čovječe koji pokušavaš da savladaš prepone koje ti život podmeće, interesuje djevojka s kojom nikad kafu nisi popio, a vjerovatno ni nećeš.

Postoji nekoliko otvorenih pitanja ovdje. Da li je ta djevojka nekome naškodila? Sudeći po mnogim komentarima, čini mi se da je mnoge usrećila. Da li ona nekog oštetila, oduzela mu nešto, prekršila zakon, ubila nekog, bilio šta od stvari koje jesu za osudu? Koliko ja znam nije. Ona je samo htjela da i drugi ljudi uživaju u njenom tijelu.

Tu dolazimo do konačnog zaključka: Try walking in my shoes. 

Ja se nikad ne bih slikala gola za široke narodne mase. Ali ni ona vjerovatno nikad ne bi pisala blog.

Htjedoh reći, uživajte u miholjskom ljetu. Učite napamet ljude koje volite. Radujte se svakom danu. I ne doživljavajte ovo kao patetiku, već kao nešto što neće pomoći samo vama da se osjećate bolje, već i ljudima koji vole vas pa njihova sreća zavisi od vaše. Moja današnja odluka je da u nekome pronađem nešto dobro. Da bi mi dan bio dobar. Učinite i vi isto.

 

P.S.

Glasam za konstruktivnu kritiku. Glasam za kritiku društva koje se raspada i koje je izgubilo kompas. Glasam za hejtanje svih virusa u društvu od kojih smo bolesni već godinama i nikako da se oporavimo. Ali ne glasam za gledanje svijeta kroz slomljene naočale, pa sve izgleda loše. Puno je dobrih ljudi svuda oko vas. Ljudi koji stvaraju, koji pomjeraju granicu, koji svoj mikrokosmos mijenjaju nabolje. Vrijeme je i za malo pohvala. Za otkrivanje dobrih strana ove medalje čiju zarđalu stranu gledamo bez prestanka.